1. Potom vrati se anđeo koji mi govoraše, i probudi me kao čovjeka koji se budi oda sna.
2. I reče mi: šta vidiš? A ja rekoh: vidim, eto svijećnjak sav od zlata, i gore na njemu čaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu, i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu,
3. I dvije masline uza nj, jedna s desne strane čaši a jedna s lijeve.
4. I progovorih anđelu koji govoraše sa mnom, i rekoh: što je to, gospodaru moj?
5. A anđeo koji govoraše sa mnom odgovori i reče mi: zar ne znaš što je to? I rekoh: ne, gospodaru moj.
6. A on odgovori i reče mi govoreći: to je riječ Gospodnja Zorovavelju: ne silom ni krjepošću nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama.
7. Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? ravnica; i on će iznijeti najviši kamen, s usklicima: milost, milost njemu.
8. I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
9. Ruke Zorovaveljeve osnovaše ovaj dom, ruke će njegove i dovršiti, i poznaćeš da me je Gospod nad vojskama poslao k vama.
10. Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? jer će se radovati kad vide kamen mjerački u ruci Zorovavelju onijeh sedam očiju Gospodnjih koje prelaze svu zemlju.
11. Tada odgovarajući rekoh mu: što su one dvije masline s desne strane svijećnjaku i s lijeve?
12. I opet progovorih i rekoh mu: što su one dvije grančice maslinove, što su među dva lijevka zlatna, koji toče zlato?
13. I reče mi govoreći: zar ne znaš što je to? A ja rekoh: ne, gospodaru moj.
14. Tada reče: to su dvije masline koje stoje kod Gospoda sve zemlje.
| 
