1. Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevač ne sluša ukora.
2. Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
3. Ko čuva usta svoja, čuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
4. Željna je duša ljenivčeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiće se.
5. Na lažnu riječ mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
6. Pravda čuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
7. Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
8. Otkup je za život čovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
9. Vidjelo pravedničko svijetli se, a žižak bezbožnički ugasiće se.
10. Od oholosti biva samo svađa, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
11. Blago koje se taštinom teče umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.
12. Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.
13. Ko prezire riječ sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiće mu se.
14. Nauka je mudroga izvor životni da se sačuva prugala smrtnijeh.
15. Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonički hrapav.
16. Svaki pametan čovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.
17. Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.
18. Siromaštvo i sramota doći će na onoga koji odbacuje nastavu; a ko čuva karanje, proslaviće se.
19. Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla.
20. Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.
21. Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraća dobro.
22. Dobar čovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje čuva se pravedniku.
23. Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave.
24. Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
25. Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.
| 
